Slučaj Wundercammere 

Moguće je, kažem vjerojatno, Noa je bio prvi kolekcionar. Prema smislu, pozvao je po dvoje od svake vrste, jedno muško i drugo žensko. Pozvani u korablju. Čudo života na zemlji da se spasi. Pećina predaka. Wundercammera je zbirnica, kovčeg ili samo škrinjica koja čuva dragocjenosti života i tajnu smrti. Vještinu i umijeće prepariranja. Vanitas, opomena i upozorenje pri traganju za besmrtnošću, karika koja uvijek nedostaje, potraga za izgubljenim riječima. Kabinet transgresije nije tek zbir artificijalija koje nadilaze naturalije, ili obratno, već veza ovoga s onim svijetom. Soba čuda sadrži žensko načelo, schatzcammera je utroba, grob i gral. Kripta pamćenja. Ništa od sačuvanoga neće nadomjestiti izgubljeno. Između preostaloga. Imena da zadrže, koja od praoca su dobila. Schwittersov Merzbau je fragmentacija izvedena iz Kom/Merz-und Privat-bank. Očito, ne bez svojstvene ironije. Baudrillard kaže: „divested of its funkction and made relative to a subject“. Projekt je ostvaren godine 1923. u umjetnikovu stanu Waldhausenstrasse 5, Hanover. Soba preobrazbe. Površina i prostor, opkoljenje i obilazak, izdvojeno i cjelovito. Sva dostignuća dadaizma: collage, bricolage i assemblage. Theatrum Pictorum je vremenska kapsula. Freudov mirabilis od preko 3000 predmeta u stanu Berggasse 19, Beč. Zapustiti vlastiti umišljaj jednako je zatajiti ljudsko sjećanje i odreknuće svake utopije. Mračni predmet žudnje. Čičikovljeva zbirka mrtvih duša. Svaka sakupljačka obuzetost prije ili poslije stiže na svoje granice. Dosiže brojčanost i svoju veličinu. U dobroj mjeri. Zaslužuje smrt. Opus živi u nastajanju i ispunjavanju. U očaranosti djelom. Ludilo je ogledalo čuda. /D. Sch./